Izložba Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968. – 1984.

Izložba, knjiga u izdanju na hrvatskom i engleskom jeziku te mrežna stranica sastavni su dijelovi projekta kojim se prvi put mapira primjena digitalnih tehnologija u umjetnosti u Hrvatskoj od 1968. do 1984. Kriterij za odabir radova zastupljenih djela rane digitalne umjetnosti jest taj da je u barem jednom dijelu radnog procesa radova nastalih do 1984. upotrijebljena digitalna tehnologija.
Vremenski okvir rane digitalne umjetnosti u Hrvatskoj u ovom je projektu omeđen amblematskim godinama: revolucionarnom 1968., kada je održana i prva izložba digitalne umjetnosti, i orvelijanskom 1984.

Autor i kustos izložbe: Darko Fritz
Voditeljica projekta u TMNT: Markita Franulić

Poimanje tehnološkog i društvenog konteksta 1960-ih i 1970-ih nužno je za kontekstualizaciju rane digitalne umjetnosti. Za kreaciju digitalnog djela nužan je pristup opremi. Ne čudi da većina autora rane digitalne umjetnosti nisu bili obrazovani umjetnici, nego su to bili znanstvenici ili inženjeri koji su, poneseni kreativnim impulsima, počeli stvarati umjetnička djela, kao što je bio slučaj s fizičarima Vladimirom Bonačićem, Vlatkom Čerićem i Vilkom Žiljkom. Tomislav Mikulić i Miljenko Horvat u svjetskim su okvirima među rijetkim protagonistima rane digitalne umjetnosti koji su i umjetnički obrazovani, Horvat kao arhitekt koji je aktivan u području suvremene umjetnosti kao slikar, fotograf i član protokonceptualne grupe Gorgona, dok se Mikulić obrazovao na likovnoj akademiji, koju je pohađao paralelno sa studijem elektrotehnike. Andrija Mutnjaković i Velimir Neidhardt pripadaju još rjeđoj skupini u svjetskim razmjerima, arhitekata koji su upotrebljavali digitalne tehnologije u arhitekturi i urbanizmu 1960-ih i 1970-ih. Jedan od znanstvenika koji je stvarao grafike sa strojevima jest Nikola Šerman, koji je od 1969. do 1971. napravio seriju nenamjenskih računalnih crteža kao odmor od rada na doktoratu, kao hobi. Poznati filmaš Nikola Tanhofer uvršten je u ovaj pregled kao rani primjer danas sveprisutnoga digitalnoga kreativnog amatera, makar on bio i filmski klasik koji se iz hobija bavi nečim što ga veseli.
U širem kontekstu kreativne upotrebe digitalnih tehnologija važan je prvi robot u Hrvatskoj, kojeg su 1961. konstruirali Branimir Makanec i Grupa kibernetičara.

Sagledavanje digitalne umjetnosti kroz prizmu suvremene umjetnosti moguće je kroz razvoj međunarodnih izložaba, pokreta i umjetničkih mreža pod nazivima nove tendencije, nova tendencija i tendencije (NT). U hrvatskom kontekstu NT su presudne za iniciranje, prvu produkciju, prezentaciju, izlaganje, kritiku i teoriju domaće digitalne umjetnosti, kao i njezinu prisutnost u svjetskim mrežama digitalne umjetnosti i drugdje. Pluralitet umjetničkih pravaca racionalnog pristupa predstavljen je na izložbama i simpozijima u Zagrebu i drugim centrima i prezentacijskim lokacijama od 1961. do 1978., putem publikacija, časopisa bit international i kroz dinamičan međunarodni network. Galerija suvremene umjetnosti (današnji Muzej suvremene umjetnosti) organizirala je pet izložaba NT-a u Zagrebu od 1961. do 1973., a održane su i izložbe u Parizu, Veneciji i Leverkusenu, dok je posljednja aktivnost pod tim imenom, tendencije 6, održana kao simpozij, 1978.

Godine 1968. na izložbi kompjuteri i vizualna istraživanja u Centru za kulturu i informacije u Zagrebu (danas KIC) u sklopu manifestacije tendencije 4 prvi su put u Hrvatskoj izloženi digitalni umjetnički radovi, a jedini autor iz Hrvatske, Vladimir Bonačić, predstavio je seriju fotografskih radova, digitalnih grafika snimljenih s osciloskopa. Program manifestacije tendencije 4 bio je golem, a ostvario se tijekom godine dana 1968. – 1969. na brojnim lokacijama u Zagrebu i kroz brojne formate prezentacija. Na izložbi i simpoziju kompjuteri i vizualna istraživanja 1969. okupili su se i izložili radove i ideje značajni međunarodni protagonisti digitalne umjetnosti iz svijeta.

Izložba tendencije 5 održana je u Tehničkome muzeju (danas Tehnički muzej Nikola Tesla), a sastojala se od tri dijela: “konstruktivna vizualna istraživanja”, “kompjuteri i vizualna istraživanja” i “konceptualna umjetnost”. Prateći simpozij održan je pod nazivom Racionalno i iracionalno u vizualnom istraživanju. Manifestacija tendencije 6 planirana je godinama, no naposljetku je 1978. održan samo simpozij međunarodni susret, t – 6 = Umjetnost i društvo.

Preko niza izložaba, simpozija i tiskanih publikacija od 1968. do 1978. ova je faza NT-a jedinstvena u svjetskoj povijesti po kontinuiranom kreiranju konteksta i povezivanju teorije i prakse digitalne umjetnosti. Osim što je nastavila ideje NT-a o spoju znanosti i umjetnosti, interaktivnim (otvorenim) radovima i ostalim temama što su ih opisali teoretičari NT-a, upotreba računala u kontekstu vizualnih i umjetničkih istraživanja proširila je i kontekst poimanja programa u umjetnosti. Program u umjetnosti i programirana umjetnost (arte programmata), koju je teoretski elaborirao Umberto Eco još 1962., česta je tema brojnih sudionika u prvoj fazi NT-a, a od sada se mogla locirati i u samom softveru, računalnom programu. Ideje Matka Meštrovića iz 1963. o scijentifikaciji umjetnosti kao početku opće scijentifikacije društva poprimile su nove razmjere kroz digitalnu umjetnost.

Razlozi za obradu teme o ranoj digitalnoj umjetnosti u Hrvatskoj u Tehničkom muzeju Nikola Tesla brojni su. Jedno je od programskih usmjerenja Muzeja "interdisciplinarnost – znanost i umjetnost", što je jedna od bitnih značajki digitalne umjetnosti predstavljene u ovoj knjizi. Naime, rana digitalna umjetnost nastaje u znanstvenim institucijama i na sveučilištima, a mnogi njezini protagonisti bili su znanstvenici ili inženjeri koji su imali pristup tada ekskluzivnoj tehnologiji.

Jedan od inicijatora osnivanja Tehničkog muzeja, prof. Božo Težak, aktivno je sudjelovao u programima Novih tendencija / tendencija, a vjerujemo da je upravo njegova zasluga što je 1969., u prostoru ISIP-a (Internacionalne stalne izložbe publikacija) u Tehničkom muzeju održana izložba publikacija u sklopu programa tendencija 4, a izložba tendencije 5 održala se 1973. i u prostorima Tehničkoga muzeja.

Izložba obuhvaća predmete iz zbirke računalne tehnike Tehničkog muzeja Nikola Tesla, među ostalim upravo one na kojima su radili pioniri digitalne umjetnosti u Hrvatskoj. Interpretacija građe iz fundusa Muzeja u različitim kulturološkim, povijesnim i društvenim kontekstima, jedan je od aspekata muzeološkog promišljanja muzejskog fundusa.

Radno vrijeme: utorak – petak: 11 – 19 h, subota i nedjelja: 10 – 14 h, ponedjeljkom zatvoreno
Ulaz je besplatan.

Projekt su podržali Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo i Ministarstvo kulture i medija RH.

Realizacija izložbe potpomognuta je sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.

Vlasnici izložene građe: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (MSU), Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Hrvatski školski muzej, Hrvatski robotički savez, Tehnički muzej Nikola Tesla, Vlatko Čerić, Dunja Donassy, Ana-Marija Dujmović Roksandić i Zrinka Popek Sinković, Darko Fritz, Silvestar Kolbas, Tomislav Mikulić, Nikola Šerman.

Više informacija na: https://digitalna-umjetnost-u-hrvatskoj.eu